Translate

Претражи овај блог/Search this blog

Srbija - Feljesana, Danilovo vrelo, prerast Gaura Ursuli, vrh Breza, kanjon Crne reke, 28.9.2024.

            Da bismo obisli prasumu ne moramo da idemo npr. u Juznu Ameriku vec u okolinu Majdanpeka. Pesacka 
            tura pocinje u selu Debeli Lug koje pripada opstini Majdanpek. Tacnije na 3 km od centra sela u pravcu 
            Leskova gde se nalazi info tabla na kojoj se nalaze informacije o strogom rezervatu prirode Feljesana.
            Zbog najavljene kise u nedelju pesacenje je pomereno za subotu sto se pokazalo kao pravi pogodak. Citav 
            dan je bilo suncano sa temperaturom do 30 stepeni dok je u nedelju bilo kisovito sa temperaturom do 15 
            stepeni. Prvi deo pesacke staze u duzini od 2 km je skoro potpuno ravan kada od kaskada Danilovog vrela 
            pocinje uspon ka pecini i izvoru pitke vode za Debeli Lug.
            Iako je ulaz u pecinu mali unutrasnjost je relativno prostrana. U jednom delu se nalazi pregrada za vodu 
            sa cevima za snabdevanje sela. Ispred pecine nije bilo male recice u koju su nekad Vlahinje slagale 
            kamenje u obliku kule. Po vlaskom verovanju ako se kula ne bi srusila za godinu dana devojka bi bila 
            spremna za udaju.
            Od pecine staza dalje vodi ka Gauri Ursuli.
            Gaura Ursuli ili “Medvedja pecina” predstavlja kameni most (prerast) odnosno ostatke nekadasnje 
            pecine.  
            Na ovakvim mestima su odrzavani obredi vlaske magije. Konkretno, vlaske zene su stupale u kontakt s 
            umrlima. U zavisnosti od izvora price, kazu da dok bi mladic svirao vilonu tri zene bi padale u trans. Zbog 
            nekontrolisanog ponasanja Rusaljke (Vlahinje koje su mogle da padnu u trans i da stupe u kontakt sa 
            mrtvima) su pridrzavali okolni mestani da ne bi pale. Pretpostavlja se da se tokom ceremonije koristila 
            neka od psihoaktivnih supstanci (pominju se odredjene vrste pecuraka kao i odredjene vrste biljki). Mogu 
            se cuti i price o „zakljucavanju“ kada starija Vlahinja „zakljuca“ momka da ne moze da se zeni. Kada 
            Vlahinja umre njegova slika se stavlja u njen kovceg i tako ostaje zauvek „zakljucan“.
            Posle malo duze pauze krecemo od prerasti i izbijamo na deo staze koji izlazi iz sume i vodi ka vrhu Breza. 
            Na putu do vrha se dopunjavamo vitaminima iz prirode. Divlja sljiva, trnjina.
            Na putu ka vrhu Breza povecanjem nadmorske visine otvaraju se vidikovci na sve strane. Pogled na Borski 
            Sto te Mali i Veliki Krs. Nalaze se na 15 km od Bora. Jovan Cvijic ih je nazvao Srpski Alpi.
            Vrh Breza je jedan od vrhova Homoljskih planina. Iako visine malo preko 800 metara sa vrha se pruza 
            predivan pogled na Majdanpek, planinu Staricu, Valja Fundatu (jaloviste rude), pomenuti Borski Sto, Mali 
            i Veliki Krs, Beljanicu i Zdravcu. Nazalost planina Starica polako nestaje. Za ovaj deo vezana je jos jedna 
            vlaska prica. Zene koje su imale brigu ponele bi kamen na vrh Brezu (manji kamen - manja briga, veci 
            kamen - veca briga). Nedaleko od vrha kamen bi se bacao na gomilu prethodnog bacenog kamenja 
            verujuci da ce time brige nestati.
            Pogled s vrha Breza na prasumu Feljesanu. Ovo je jedan od najstarijih rezervata prirode u Srbiji. U njemu 
            je ocuvana suma Mezijske bukve starosti vise od 300 godina cija su stabla visine 40 metara. Prvobitno je 
            zasticena 1948. godine a od 2014. godine je Strogi rezervat prirode. Izuzetno je podrucje za naucna 
            istrazivanja. U njemu je zabranjeno koriscenje prirodnih resursa kao i izgradnja objekata. U celosti je u 
            drzavnoj svojini a povereno je na upravljanje Sumarskom fakultetu iz Beograda.
            Preko livada podno vrha Breza nastavljamo pesacenje ka kanjonu Crne reke. Usput nailazimo na 
            napustene objekte. Piroda je prelepa ali nazalost broj stanovnika je nula. U ovoj turi ne obilazimo pecinu 
            Krsior u kojoj se odrzavao vlaski ritual Strndzanje. Ovaj dogadjaj se odrzavao jednom godisnje na koji su 
            dolazili svi ljudi iz sela. Najstariji muskarac bi zapalio vatru u pecini, ljudi bi se skinuli i imali bi samo 
            maske na licima. Odnos bi imao svako sa svakim tako da se desavao i incest. Ime je nastalno od 
            rumunskog strndj sto znaci pritisnuti, stisnuti a kod Vlaha je imao dodatno znacenje grliti, milovati.
            Pred kraj pesacke ture prolazimo kroz kanjon Crne reke. Ova homoljska reka pripada slivu Peka. U ovo 
            vreme godine vodostaj je bio nizak tako da nismo morali da se izuvamo pri prelasku iste. Kao i za 
            prethodne lokacije i za ovu postoji prica. Oni koji su krsili zakon bili su kaznjavani zakopavanjem (do vrata) 
            pored reke(licem okrenutim ka reci). U zavisnosti od tezine prestupa proveli bi u kanjonu zakopani od tri 
            do pet dana. Neki su preziveli a drugi su umirali (bivajuci rastrgnuti divljim zivotinjama). 
            Ostale fotografije mozete pogledati na https://duskoopacic.smugmug.com/
         

Нема коментара:

Постави коментар