Translate

Претражи овај блог/Search this blog

Rumunija - Ilidija (opstina Ciklova Romana, okrug Karas-Severin, NP Klisura Nere-Beusnice), 31.3.2024.

            Zahvaljujuci Planinarskom drustvu Orfej odnosno Aleksandru i Petru obilazimo nesvakidasnje lokacije u 
            planinarstvu. Ovaj put uputismo se u susednu Rumuniju u NP Nera-Beusnica. Od Beograda do granicnog 
            prelaza Kaludjerovo kod Bele Crkve ima 107 km i onda jos 30 km do krajnjeg odredista. Iako nas je bilo 
            100 (dva autobusa po 50) na granici nije bilo duzih zadrzavanja.
 
            Ilidija
 
            Malo je selo u opstini Ciklova Romana u okrugu Karas-Severin. Nalazi se uz istoimenu recicu Ilidiju (zvanu 
            jos i recica Vicinic). Ovo je podnozje planine Anine koje se zapadno od sela produzava u ravno i plodno 
            polje. Krajem 19. veka bila je poznata po velikom broju doseljenika pa su je zvali i Mala Amerika. Mnoge 
            kuce su ocuvane i odrzavane cuvajuci tradiciju mesta.
            Opstina ima oko 1700 stanovnika dok samo mesto ima nesto vise od 200. Mesto se nalazi na nadmorskoj 
            visini od 210 metara. Iz ovog sela potice poznati rumunski pevac Traian Jurchela, pevac i kompozitor 
            Marius Teicu, folklorista Simon Teicu i pisac Dimitrie Grama. Ion Madincea koji je iz ovog sela imigrirao u 
            Ameriku postao je inzenjer i jedan od celnih ljudi u Krajsleru. Kada je dosao u Rumuniju 1960. godine 
            predstavo je planove za auto Dacia. Ovde postoji sala koja kaze da su stanovnici ovog mesta napisali 
            Ilijadu a da su u imigranti u Americi osnovali drzavu Ilinois.

            Od centra sela i crkve pesacimo asfaltnim putem duzine 1 km nakon cega nastavljamo kolskim putem uz 
            reku Vicinic. Ova mala precista recica svojim najvecim delom tece kroz Rumuniju dok u donjem delu toka 
            prelazi granicu sa Srbijom i uliva se u reku Karas.
            Majica ture i saputnik ture koji nas je pratio od pocetka do kraja (vise od 20 km pesacenja).
            U koloni jedan po jedan ka prvom vodopadu obroncima Karpata. Ovaj planinski venac duzine 1500 
            kilometara pruza se od Ceske (4%), kroz Slovacku (21%), Poljsku (10%), Ukrajinu (10%), Madjarsku i 
            Rumuniju (50%) i kroz Srbiju (5%).
            Na petom kilometru od pocetka pesacke ture nailazi se na vodopad Valea Mare. Da biste dosli do samog 
            vodopada potrebno je preci oko 65 metara kroz vodu. Obilazimo vodopad, fotografisemo se i pravimo 
            prvu duzu pauzu.
            Nakon nesto vise od jednog kilometra stizemo do vodopada Ilidija (Cascada Ilidia). I bas kad smo se 
            ponadali da ce u ovo vreme godine biti dosta voda vodopad je presusio. Zavisi kako se gleda. Sto bih ja 
            rekao, da je bilo vode ne bismo videli kako vodopad izgleda bez vode:-). U okolini vodopada nalaze se 
            klupe i stolovi za odmor kao i mesta za rostiljanje.
            Nakon obilaska vodopada Ilidija sledi uspon od nekoliko stotina metara pod vecim nagibom. Nista 
            nesavladivo. A na putu ka tvrdjavi nailazimo na jamu Marsu (Avenul Marsu). Nalazi se na nadmorskoj 
            visini od 645 metara. Po podacima istrazivana je 1978. godine a od 1981. godine nalazi se u katalogu 
            pecina Rumunije.
            Idemo mi ali ide i on:-). Mladi srnadac koga potera pas saputnik s pocetka ture.
            Na 10. kilometru izlazimo iz sume i preko livada punih rascvetalih trnjina hitamo ka tvrdjavi Ilidija.
            Tvrdjava Sokolari/Ilidija (Cetatea Socolari/Ilidia)
 
            Ime nosi po okolnim selima Ilidija i Sokolari. Arheoloska otkrica na prostorima Banata svedoce o brojnim 
            dackim i rimskim nastambinama. Uglavnom su gradjena oko tvrdjava, osmatrackih i kontrolnih kula od 
            kojih su imale zastitu. Tvrdjava se prvi put pominje 1200. godine kao jako utvrdjenje. U 16. veku bila je 
            pod dugotrajnom opsadom Turaka. Kada su je osvojili delimicno su je srusili. U 18. veku je bila 
            obnovljena da bi u 19. bila samo magacin baruta te naoruzanja i druge vojne opreme. Danas je napusten 
            lokalitet na koji ukazuje jedna info tabla u podnozju iste.
            Na vrhu (tvrdjavi) pravimo duzu pauzu, odmaramo i uzivamo u vidikovcima.
            Krecemo s tvrdjave u selo Potok u kome ulazimo u autobus nakon predjenih oko 20,5 km.
            Ostale fotografije mozete pogledati na https://duskoopacic.smugmug.com/   
            

Нема коментара:

Постави коментар