Pesacka staza pocinje kod manastira Beocin u istoimenom mestu.
Manastir
Beocin se nalazi na severnim obroncima
Fruske gore. Pripada Eparhiji sremskoj i predstavlja
nepokretno kulturno dobro
kao spomenik kulture od velikog znacaja. Zenski
je manastir. Prvi put se
pominje u turskim spisima iz 16. veka. U periodu do 18.
veka (za vreme austro-turskih ratova) bio je
ostecen i povremeno napustan.
Godine 1875. sa severne strane manastira sahranjen je pesnik Jovan
Grcic
Milenko. Tokom Drugog svetskog rata manastir je bio opljackan a deo vracenih
dragocenosti danas
se cuva u Muzeju pravoslavne crkve u Beogradu.
S
juzne strane manastira nalazi se veliki park. Zovu ga i Versaj Srbije. Pre oko
150 godina bastovani koji su
odrzavali Versajski park dosli su u Beocin.
U parku manastira izgradili su
malu kopiju Versajskog parka sa
fontanom u sredini. Pored staza koje su
presecale park zasadili su nisko zimzeleno rastinje kao i vrste
srebrnih borova
i retkih cetinara.
Prvu duzu pauzu pravimo nakon
predjenih 2,5 kilometra na izletistu koje se zove Rim. Njime gazduje Udruzenje vlasnika
privatnih suma „Sumska zajednica“ iz Beocina. Ali po tzv. „zdravom principu“.
Svi
clanovi polazu pravo na ceo posed ali niko ne raspolaze tacno odredjenim
delom poseda. Ugovorom iz
1903. godine definisano je da udeo mogu naslediti samo
clanovi drustva. Time ove sume vise od 100
godina
pripadaju naslednicima oko 40 beocinskih porodica. I medju
najocuvanijima su na Fruskoj gori. Po
recima Beocinaca kao sto svi putevi vode u
Rim tako i svi putevi Fruske gore vode ka ovom mestu. Ne bas
svi ali svakako
mnogobrojne staze.
Na Fruskoj gori postoji veliki broj izvora vode (oko 200). Mnogi od njih su uredjeni (kao Topdzijin izvor
Na Fruskoj gori postoji veliki broj izvora vode (oko 200). Mnogi od njih su uredjeni (kao Topdzijin izvor
pored koga smo prosli na
ovoj turi). Voda vecine fruskogorskih izvora bogata je raznim mineralima. Osim
mnogobrojnih prolaznika vodu za pice koristi i lokalno stanovnistvo. Voda izvora
u blizini livada ili na
obodima sume usmerava se u pojilista za zivotinje.
Fruska gora poznata je i kao staniste ugrozenih vrsta ptica. Jedna od njih je i orao krstas (koji se nalazi na
Fruska gora poznata je i kao staniste ugrozenih vrsta ptica. Jedna od njih je i orao krstas (koji se nalazi na
grbu
Republike Srbije). Duzina tela mu je oko 80 cm a raspon krila oko 2 metra.
Muzjaci i zenke su skoro
identicnog izgleda. U Evropi je uglavnom prisutan u
Panonskoj niziji. Grade gnezda na vrhovima drveca a
cesto imaju vise od jednog
gnezda na svojoj teritoriji.
Oznaka MB na stablima sume Fruske gore je skracenica od Manastir Beocin. Na sestom kilometru od
Oznaka MB na stablima sume Fruske gore je skracenica od Manastir Beocin. Na sestom kilometru od
pocetka tura nalazi se
izletiste (vidikovac) Brankovac.
Ovde pravimo dugu duzu pauzu. Na njoj nam se pridruzuje Vijetnamka Elizabeta iz Australije koja se
Ovde pravimo dugu duzu pauzu. Na njoj nam se pridruzuje Vijetnamka Elizabeta iz Australije koja se
preselila u Srbiju (na slici ispod nalazi se
skroz desno). Kako rece: „Za moju prvu ljubav sam naucila srpski,
za drugu sam
se preselila u Srbiju a za trecu sam pocela da putujem.“. Ostala je da zivi u
Srbiji vec trecu
godinu a obozava da putuje kroz Srbiju i regionom. Razmenili
smo kontakte tako da se nadamo
ponovnom susretu sa ovom ljupkom devojkom
(https://www.youtube.com/channel/UCHzpKoapOV4v0apuTsa5MWA).
Pogled s Brankovca naNovi Sad . Severne
padine Fruske gore su strmije od juznih. Proglasena je
Pogled s Brankovca na
nacionalnim parkom 1960.
godine. Duzine je 78 a sirine 15 km. Na njoj su pronadjene 164 fosilne
zivotinjske vrste stare preko 100 miliona godina. Floru Fruske gore cini preko
1500 biljnih vrsta (od koji je
50 vrsta zasticeno). Na planini postoji nekoliko
arheoloskih nalazista kao i veliki broj manastira. Srediste
uprave Nacionalnog
parka je u Sremskoj Kamenici. I jedan interesanstan podatak. Oko 10% Fruske gore
nalazi se u Republici Hrvatskoj.
Stizemo na raskrsnicu u rejonu
Crvenog cota i nastavljamo put ka
Orlovim stenama.
Na ovom potezu (slika ispod) od raskrsnice do Orlovih stena (nedaleko od vrha Crveni cot (zvanicno
Na ovom potezu (slika ispod) od raskrsnice do Orlovih stena (nedaleko od vrha Crveni cot (zvanicno
najvisi vrh
Fruske gore, 539 metara)) a u okruzenju vojnog objekta (postujuci znakove
zabrane nismo isti
fotografisali kao ni blizu okolinu) na kartama se nalazi
podatak da je nadmorska visina veca od 539
metara sto ce reci da je visi od
„najviseg“ vrha Fruske gore.
Orlove
stene
Pored gustih listopadnih suma ove
stene najuocljivija su odlika Fruske gore. Geoloska istorija ovih stena
je pocela veoma davno. Pre 200 miliona godina u Tetiskom okeanu (Tetisu) natalozio
se pesak i
karbonatni mulj od kojih se vremenom formirao sloj pesacara i
krecnjaka. Dalje kroz istoriju ovaj sloj
pretvarao se u tvrde stene duboko iznad
zemljine povrsine. Radjanjem (uzdizanjem Fruske gore) stene
izbijaju ponovo na
povrsinu gde danas odolevaju kisi, snegu, vetru i suncu.
Iako tvrde i kompaktne vremenom se
sporo trose te se njihovi delovi kotrljaju u obliznji Orlovacki potok gde se na
putu do Dunava ponovo pretvaraju u pesak. Zubu vremena odolevaju vodic Zivota,
Dulo-
medo:-) i ostali drugari. Koji se posle Orlovih stena zakotrljase u
Beograd. Do sledeceg vikenda i sledeceg
Нема коментара:
Постави коментар