Pesacenje je bilo posveceno
otvaranju novih planinarskih staza na Valjevskim planinama. Ovim je zavrsen
sestomesecni projekat koji je radio PSS (Planinarski savez Srbije) uz
finansijsku podrsku UNDP-a (United
Nations Development Programme). Dva kluba iz
Valjeva, PK Povlen i PSD Magles te PSK Pobeda iz
Beograda radili su na
projektovanju, obelezavanju i sredjivanju staza. Ovim je obogacena planinarska i
turisticka ponuda Valjeva i okoline.
Pocetak pesacke ture bio je kod
hrama Vaskrsenja Gospodnjeg.
Staza je ukupne duzine 21 km (2,5 km do
restorana River bar plus 8 km do izvora reke Gradac i sve to puta
2).
Preko Valjevskih planina prolazi
Evropski pesacki put E-7 gde je ovim projektom uredjeno njegovih 80 km. Ove
godine navrsava se 50 godina od kada su osmisljeni evropski pesacki putevi tako
da je ovaj dogadjaj
jedan doprinos ovoj godisnjici. U Evropi postoji ukupno 12
pesackih puteva koji povezuju sever i jug
odnosno zapad i istok Evrope. A mi vec
na prvom kilometru pesacenja nailazimo na reku Gradac.
Pored reke Gradac nalazi se vise restorana, vikendica i plaza. Na drugom kilometru pesacenja pravimo
Pored reke Gradac nalazi se vise restorana, vikendica i plaza. Na drugom kilometru pesacenja pravimo
prvu kracu
pauzu na mestu koje se zove Penzionerska
plaza.
Kod
restorana River
bar odrzana je glavna manifestacija.
Okupili su se mnogobrojni planinari,
predstavnici TO Valjevo i gradske uprave
Valjeva, clanovi EKO drustva Gradac i predstavnik Eparhije
Valjevske. Govor su
odrzali predstavnici PSS-a (predsednik Iso Planic i koordinator projekta Ugljesa
Gvozden) a nakon toga urucene su zahvalnice za ovaj
projekt.
Pesacenje je bilo organizovano u
dva pravca. Prva kraca staza duzine 2x3,5 km od restorana River bar do
konjickog kluba Harmonija (i nazad) te duza staza 2x8 km
od restorana River bar do
izvora reke Gradac (i
nazad).
Ja sam se odlucio za duzu stazu. Duza staza se nakon cetvrtog kilometra (od pocetka pesacke ture) odvaja
Ja sam se odlucio za duzu stazu. Duza staza se nakon cetvrtog kilometra (od pocetka pesacke ture) odvaja
od reke
Gradac odakle krece uspon koji se zavrsava na Celijskom brdu. Vec nakon jednog kilometra
od
reke Gradac otvaraju se prvi vidikovci odakle se pruza pogled na Valjevo.
Celijsko brdo je vidikovac koji se takoreci nalazi na tromedji atara sela Lelic, Deguric i Belic. Vadusnom
Celijsko brdo je vidikovac koji se takoreci nalazi na tromedji atara sela Lelic, Deguric i Belic. Vadusnom
linijom
udaljen je 650 metara od manastira Celije. Odavde se pruza
pogled s jedne strane ka Jablaniku i
Povlenu a na drugu stranu sve do Maljena i
Suvobora. Kao i do grupe planinara u podnozju koja se
odlucila na pesacenje
kracom stazom.
Spustanjem ka reci Gradac nailazi se na manastir Celije koji se nalazi se na njegovoj levoj obali. Pripada
Spustanjem ka reci Gradac nailazi se na manastir Celije koji se nalazi se na njegovoj levoj obali. Pripada
ataru sela Lelic. Zenski je manastir.
Potice iz srednjeg veka. U turskim spisima prvi put se pominje 1560.
godine.
Monasi manastira imali su velikog udela u dizanju buna protiv Turaka zbog cega
je bio zapaljen
od strane pase Busatlije 1791. godine. Manastir je poznat po
tome sto je u njemu ziveo arhimandrit
Justin Popovic (Sveti Justin Celijski). U
crkvi manastira nalazi se grob Ilije Bircanina (podgorskog vojvode)
koga su
turske dahije posekle 1804. na Kolubarskoj cupriji u Valjevu. U manastiru se
neguje ikonopisacka
delatnost.
Sto bi rekao jedan planinar: „Vidi
li neko vodu na slici (ispod)?“. Reku Gradac zovu smaragdnim biserom
Zapadne
Srbije. Iako je proglasena za najcistiju reku Srbije ove godine ponovo nosi
titulu tri najcistije reke
Evrope. Izvire podno planine Povlen. Do usca u reku
Kolubaru tece kroz zivopisnu klisuru. Mnogobrojna
vrela prate je citavim tokom
dok se u okolini nalazi oko 70 pecina. Ovo podrucje bilo je naseljeno od
davnina
(tragovi koji su nadjeni dosezu u period paleolita (10000 godina i vise u
proslost)).
nivo vode je zaista mali a da voda izbija kao vecim delom godine stajali
bismo u vodi skoro do pola. Deo
grupe pored izvora.
U povratku svracamo u etno domacinstvco „Skok po skok“. Sa pesacke staze dovoljno je preci drveni most
U povratku svracamo u etno domacinstvco „Skok po skok“. Sa pesacke staze dovoljno je preci drveni most
duzine nekoliko metara koji je s
jedne strane obezbedjen sajlom. Prijatno mesto za odmor pored reke
gde mozete poruciti i hranu. Nedaleko od vodenice (koja
jos uvek melje zitarice) gaji se pastrmka. Osim
ribe
mozete poruciti i sva ostala jela kao i domace proizvode kao sto su domaci
sokovi. Objekti su
izgradjeni od kamena i drveta prosarani starim
rukotvorinama.
Kroz klisuru reke Gradac prolazi
pruga Beograd-Bar. Ova medjudrzavna zeleznicka linija izgradjena je u
vreme
SFRJ. Radovi na duzini deonice od 476 km
trajali su 25 godina (od 1951. do 1976. godine). U
povratku oprastamo se od
Gradca kao i domacina koji su kao i uvek nesebicnim zalaganjem doprineli jos
jednom prelepom planinarskom druzenju.
Ostale fotografije mozete pogledati na https://duskoopacic.smugmug.com/
Ostale fotografije mozete pogledati na https://duskoopacic.smugmug.com/
Нема коментара:
Постави коментар