Translate

Претражи овај блог/Search this blog

Srbija - Valjevo, River bar, izvor reke Gradac, 13.8.2022.

            Pesacenje je bilo posveceno otvaranju novih planinarskih staza na Valjevskim planinama. Ovim je zavrsen 
            sestomesecni projekat koji je radio PSS (Planinarski savez Srbije) uz finansijsku podrsku UNDP-a (United 
            Nations Development Programme). Dva kluba iz Valjeva, PK Povlen i PSD Magles te PSK Pobeda iz 
            Beograda radili su na projektovanju, obelezavanju i sredjivanju staza. Ovim je obogacena planinarska i 
            turisticka ponuda Valjeva i okoline.
 
            Pocetak pesacke ture bio je kod hrama Vaskrsenja Gospodnjeg. Staza je ukupne duzine 21 km (2,5 km do 
            restorana River bar plus 8 km do izvora reke Gradac i sve to puta 2).
            Preko Valjevskih planina prolazi Evropski pesacki put E-7 gde je ovim projektom uredjeno njegovih 80 km. 
            Ove godine navrsava se 50 godina od kada su osmisljeni evropski pesacki putevi tako da je ovaj dogadjaj 
            jedan doprinos ovoj godisnjici. U Evropi postoji ukupno 12 pesackih puteva koji povezuju sever i jug 
            odnosno zapad i istok Evrope. A mi vec na prvom kilometru pesacenja nailazimo na reku Gradac. 
            Pored reke Gradac nalazi se vise restorana, vikendica i plaza. Na drugom kilometru pesacenja pravimo 
            prvu kracu pauzu na mestu koje se zove Penzionerska plaza
            Kod restorana River bar odrzana je glavna manifestacija. Okupili su se mnogobrojni planinari, 
            predstavnici TO Valjevo i gradske uprave Valjeva, clanovi EKO drustva Gradac i predstavnik Eparhije 
            Valjevske. Govor su odrzali predstavnici PSS-a (predsednik Iso Planic i koordinator projekta Ugljesa 
            Gvozden) a nakon toga urucene su zahvalnice za ovaj projekt.
            Pesacenje je bilo organizovano u dva pravca. Prva kraca staza duzine 2x3,5 km od restorana River bar do 
            konjickog kluba Harmonija (i nazad) te duza staza 2x8 km od restorana River bar do izvora reke Gradac (i 
            nazad).
            Ja sam se odlucio za duzu stazu. Duza staza se nakon cetvrtog kilometra (od pocetka pesacke ture) odvaja 
            od reke Gradac odakle krece uspon koji se zavrsava na Celijskom brdu. Vec nakon jednog kilometra od 
            reke Gradac otvaraju se prvi vidikovci odakle se pruza pogled na Valjevo.  
            Celijsko brdo je vidikovac koji se takoreci nalazi na tromedji atara sela Lelic, Deguric i Belic. Vadusnom 
            linijom udaljen je 650 metara od manastira Celije. Odavde se pruza pogled s jedne strane ka Jablaniku i 
            Povlenu a na drugu stranu sve do Maljena i Suvobora. Kao i do grupe planinara u podnozju koja se 
            odlucila na pesacenje kracom stazom.
            Spustanjem ka reci Gradac nailazi se na manastir Celije koji se nalazi se na njegovoj levoj obali. Pripada 
            ataru sela Lelic. Zenski je manastir. Potice iz srednjeg veka. U turskim spisima prvi put se pominje 1560. 
            godine. Monasi manastira imali su velikog udela u dizanju buna protiv Turaka zbog cega je bio zapaljen 
            od strane pase Busatlije 1791. godine. Manastir je poznat po tome sto je u njemu ziveo arhimandrit 
            Justin Popovic (Sveti Justin Celijski). U crkvi manastira nalazi se grob Ilije Bircanina (podgorskog vojvode) 
            koga su turske dahije posekle 1804. na Kolubarskoj cupriji u Valjevu. U manastiru se neguje ikonopisacka 
            delatnost.
            Sto bi rekao jedan planinar: „Vidi li neko vodu na slici (ispod)?“. Reku Gradac zovu smaragdnim biserom 
            Zapadne Srbije. Iako je proglasena za najcistiju reku Srbije ove godine ponovo nosi titulu tri najcistije reke 
            Evrope. Izvire podno planine Povlen. Do usca u reku Kolubaru tece kroz zivopisnu klisuru. Mnogobrojna 
            vrela prate je citavim tokom dok se u okolini nalazi oko 70 pecina. Ovo podrucje bilo je naseljeno od 
            davnina (tragovi koji su nadjeni dosezu u period paleolita (10000 godina i vise u proslost)).
            Nakon ukupno predjenih 10,5 km stize se do izvora reke Gradac. Kako kaze domacin zbog velikih susa 
            nivo vode je zaista mali a da voda izbija kao vecim delom godine stajali bismo u vodi skoro do pola. Deo 
            grupe pored izvora.
            U povratku svracamo u etno domacinstvco „Skok po skok“. Sa pesacke staze dovoljno je preci drveni most 
            duzine nekoliko metara koji je s jedne strane obezbedjen sajlom. Prijatno mesto za odmor pored reke 
            gde mozete poruciti i hranu. Nedaleko od vodenice (koja jos uvek melje zitarice) gaji se pastrmka. Osim 
            ribe mozete poruciti i sva ostala jela kao i domace proizvode kao sto su domaci sokovi. Objekti su 
            izgradjeni od kamena i drveta prosarani starim rukotvorinama.
            Kroz klisuru reke Gradac prolazi pruga Beograd-Bar. Ova medjudrzavna zeleznicka linija izgradjena je u 
            vreme SFRJ. Radovi na duzini deonice od 476 km trajali su 25 godina (od 1951. do 1976. godine). U 
            povratku oprastamo se od Gradca kao i domacina koji su kao i uvek nesebicnim zalaganjem doprineli jos 
            jednom prelepom planinarskom druzenju.
            Ostale fotografije mozete pogledati na https://duskoopacic.smugmug.com/
           

Нема коментара:

Постави коментар