Elem, za polusatnu pauzu u Zrenjaninu obidjoh centar
grada te napravih nekoliko fotografija na
osnovu kojih sledi reportaza iz ovog
banatskog grada.
Elektrotehnicka
i gradjevinska skola Nikola Tesla
akademije i Drzavne muske gradjanske skole. Sagradjena je 1892. godine po planovima
budimpestanskog arhitekte Istvana Kisa kada je postala obelezje starog jezgra grada. Spada medju
najstarije trgovacke akademije u drzavi. Osnovana je kao trorazredna Visa trgovacka skola u kojoj je
nastavni jezik bio madjarski sto je trajalo do 1918. godine. Iste godine je pretvorena u cetvorogodisnju
skolu a aprila 1919. u srpsku skolu. Zasticena je zakonom kao vredan objekat istorijske arhikteture.
Fasada je ukrasena “zgrafito” oslikavanjem sto je retko u Srbiji. EGS Nikola Tesla osnovana je 1983.
godine. Danas ima 30 odeljenja sa oko 750 ucenika. Od osnivanja nastava se odrzava na srpskom i
madjarskom jeziku.
Zgrada
Skupstine grada (Torontalska zupanija)
koji je formiran u 18. veku. Prvobitnu zupanijsku zgradu sagradio je Josif Fiser izmedju 1816. i 1820.
godine nekoliko godina nakon velikog pozara koji je 1807. godine unistio skoro celo graditeljsko
nasledje Velikog Beckereka. Zbog malog smestajnog kapaciteta vrsi se prosirenje zgrade 1885-1887.
godine kada je i modernizovana po planovima najpoznatijih budimpestanskih arhitekata Edena
Lehnera i Djule Patrosa. Od tada do danas nije menjala izgled kao ni namenu. Ima 135 kancelarija koje
spaja lavirint hodnika i stepenista dok se ispod celom duzinom nalazi podrum. Celokupni prostor prvog
sprata sluzio je za stanovanje i rad vodecih rukovodioca grada. U centralnom delu nalazi se Barokna
sala a u levom delu od ulaza Plavi salon za svecane prijeme. Bila je simbol moci Velikog Beckereka kao i
politicke moci Habzburske monarhije. Nastala je u isto vreme kada i ostale gradske kuce u gradovima
na rubu Austrougarske monarhije: Segedinu, Somboru, Kikindi, Keckemetu a nesto kasnije i u Subotici,
Kanjizi i Senti.
Crkva Svetog
Ivana Nepomuka (katedrala), Spomenik kralju Petru I Karadjordjevicu
i Bukovceva
palata
Izgradnja crkve zapocela je 1864.
godine a opremljena je odmah po zavrsetku gradjevinskih radova
1868. godine.
Krstobrazne je osnove sa polukruznom apsidom na severnoj strani i visokim
tornjem
iznad juznog ulaza. Unutrasnje zidove oslikao je mestanin Jozef Gojgner
1885. vodeci se tematikom iz
starog i novog zaveta. Orgulje su dopremljene 1907.
a glavni oltar obnovljen je 1910. godine. Sledi
restauracija slika na
unutrasnjim zidovima 1984. godine a spoljasnje fasade 1990. Dotrajali pod se
obnavlja mermernim plocama 2001. godine a napuklo zvono 2002.
Prvobitni spomenik kralju Petru I
Karadjordjevicu podignut je 1926. godine i bio je delo zagrebackog
vajara
Rudolfa Valdeca. Nemci ga uklanjaju 1941. a od srusenog spomenika sacuvana je
jedino glava
koja se danas cuva u zrenjaninskom Narodnom muzeju. Spomenik je
obnovljen 2005. godine. Repliku
spomenika uradio je vajar iz Bjeljine Zoran
Jezdimirovic a spomenik je 17.1.2006. svecano otkrio
prestolonaslednik
Aleksandar Karadjordjevic (praunuk kralja Petra ). Spomenik je u bronzi sa
mermernim
postamentom visine oko 7 metara (od cega spomenik 3,7 metara). Konjicka
skulptura je
jedinstvena jer ima oslonac na dve noge. Sa strane se nalaze dva
baljerefa: Prelaz preko Albanije
i
Povorka na Terazijama posle
krunisanja.
Podigao ju je 1895. godine gradski advokat Stevan Savic dok ona danas nosi ime po Stevanu Bukovcu,
poznatom becekereckom trgovcu koji ju je otkupio od Savica 1912. godine. Koncipirana je kao
stambeno-poslovna zgrada. Do danas nisu pronadjeni originalni planovi zgrade koji bi otkrili ko je bio
autor ovog vrednog zdanja. Poslednja rekonstrukcija fasade uradjena je 2012. godine.
Zgrada
Stagelsmit i Palata Sandora Kovaca -
apotekara
Zgrada Stagelsmit bila je u
vlasnistvu poznate mocne trgovacke porodice i industrijalca Stagelsmita.
Sagradjena je sedamdesetih godina 19. veka u stilu neorenesanse. Tokom 1995.
godine zgrada je
obnovljena po nacrtu Pokrajinskog zavoda za zastitu spomenika
kulture iz Novog Sada. Izvrsena je
adaptacija tavana za potrebe stambenog
prostora kada su na krovnim ravnima formirani vertiklani
polukruzni otvori dok
su prizemlju vraceni prvobitni otvori sa drvenim
portalima.
boljih primera stilske arhikteture s kraja 19. veka. Ugao joj je naglasen izbacenim erkerom (na kome se
nalazi porodicni grb) iznad kojeg se nalazi kupola. Zgrada je sacuvana u originalnom izgledu. Poslednji
restauratorski radovi uradjeni su 2006. godine.
Reformatorska
crkva i Palata pravde (Osnovni sud)
Crkva je sagradjena 1891. godine
po planovima arhitekte Ferenca Zaboreckog iz Budimpeste.
Orijentisana je u
pravcu sever-jug. Jednobrodna je gradjevina u stilu neogotike. Godine 1963. bila
je
ogradjena ogradom od kovanog gvozdja. Zvonik ima visok i strm krov. U njoj se
nalaze orgulje koje su
pravljene u Becu u prvoj polovini 19. veka. Jedinstven je
primer ovakve vrste objekta u Zrenjaninu.
Tokom restauratorskih radova 2007.
godine zavrsena je fasada samo na ceonom delu i
zvoniku.
osnove u obliku nepravilnog cirilicnog slova P. Nakon vise od sto godina od izgradnje danas uspesno
zadovoljava istu namenu. Najvrednije je arhitektonsko delo u zasticenoj graditeljskoj celini na teritoriji
grada Zrenjanina. Osim istorijske i arhitektonske vrednosti palata ima i izuzetnu ambijentalnu
vrednost. Stavljena je pod zastitu zakona Republike Srbije i proglasena za spomenik kulture 1972.
godine a od 1991. spomenik je kulture od velikog znacaja. Kao ovakva zahteva stalno odrzavanje i
fizicku zastitu.
Na Trgu slobode nalaze se (zdesna
ulevo) Narodni muzej, Narodno pozoriste i Hotel
Vojvodina.
Narodni muzej (Palata finansija)
sagradjena je 1893. godine. Jedan je od najznacajnijih objekata stilske
arhiteture u gradu. Projektant je bio ugledni pestanski arhitekta Istvan Kis.
Objekat je u velikoj meri
sacuvao svoj prvobitni izgled a od 1996. u njemu se
nalazi Narodni muzej. Sredisnji deo zgrade
karakterise balkon dok se iznad pored
pet polukruznih prozora na drugom spratu nalaze skulpture koje
predstavljaju
likove decaka koji u svojim rukama nose simbole zemljoradnje, industrije,
zanatstva i
nauke. Poslednja veca restauracija uradjena je 2003. godine.
Narodno pozoriste Tosa Jovanovic
gradjeno je 1835. godine. Najstarije je pozoriste u zemlji sa
ocuvanom barokonom
salom. Od nastanka do danas uradjeno je vise adaptacija. Prva zabelezena
rekonstrukcija bila je 1884. godine. Nakon toga je usledila druga 1923. Struja
je uvedena 1927. godine.
Konzervatorski radovi su izvedeni 1980. godine dok je
1984. godine obnovljena fasada prema starim
fotografijama kada je dozidan jos
jedan sprat radi nivelisanja visine sa susednim zgradama i za potrebe
smestaja.
Poslednje dve vece restauracije bile su 2002. i 2006.
godine.
92 jedinice sa restoranima Elegant i Ekskluziv koji omogucavaju organizaciju razlicitih proslava. U okviru
ponude je i poslovni centar sa salom za sastanke kao i mnogobrojni “wellness” sadrzaji. Wellness
kovanicu je 1961. prvi put upotrebio dr Halber Dunna spojivsi dva pojma: well-being (dobro biti) i
fitness (biti u formi) cime je nazivao nacin funksionisanja svake osobe koji je bio orijentisan ka
maksimalnom razvoju potencijala svake osobe.
Dom borilackih
sportova (Sokolski dom) i Muzicka skola Josif
Marinkovic
Zgrada Doma borilackih sportova
Partizan nalazi se pod zastitom drzave kao jedan od spomenika
kulture.
Izgradjena je 1926. godine za potrebe Sokolskog drustva Velikog Beckereka. Delo
je poznatog
arhitekte Dragise Brasovana i jedno od njegovih prvih dela nakon
povratka sa studija iz Budimpeste. Za
razliku od ostalih sokolskih domova iz
perioda izmedju dva svetska rata koji su zastupali nacionalni duh
Brasovan se
okrenuo prizivanju univerzalnih vrednosti. To je i postigao vezujuci se u
oblikovnom
pogledu za nasledje klasicne grcke i rimske arhitekture koja je i
bila okosnica njegovog obrazovanja.
prosvete a od 1949. se nalazi na danasnjem mestu. Prvobitno osnovana kao Gradska niza muzicka
skola dok se 1961. osniva Srednja muzicka skola. Statutom skole 1963. godine odredjen je dan skole
13. maj odnosno dan smrti Josifa Marinkovica (kompozitora) po kome skola nosi ime.
Ruska crkva i
Zrenjaninska gimnazija
Hram Svetog Arhangela Mihaila je
nastao za potrebe ruske emigracije izmedju dva svetska rata.
Podignut je 1922.
godine na mestu bivse tamnice od strane stotina ruskih emigranata. Lokalna je
uspomena na istorijski dogadjaj svetskih razmera kao sto je bila ruska
revolucija. Ruska kolonija je u to
vreme brojala oko 500 dusa a ciji su potomci
danas skoro nestali. Hram je aktivan i danas a
Zrenjanincima je poznat kao Ruska
crkva. Ruski slikari, glumci, muzicari i knjizevnici ispisali su najlepse
stranice u umetnickom delu grada na Begeju.
je zavrsilo vise od 20000 ucenika. Ima 42 odeljenja koje pohadja oko 1300 ucenika. Svake godine se
upisuje i jedan smer koji pohadja nastavu na madjarskom jeziku. U periodu od 1962. do 1993.
gimnazija je nosila ime Koca Kolarov po bivsem uceniku ove gimnazije odnosno pesniku i
revolucionaru.
Dvorac
Karaconji
Novom Milosevu).
Zgrada je izduzene pravougaone osnove i predstavlja jedan od retkih spratnih
rezidencijalnih objekata. Na sredisnjem delu nalazi se glavni ulaz. U prizemnom
delu portik nose
pravougaoni dorski stubovi dok na spratnom delu korintski
stubovi. Prozorske ose poklapaju se na oba
sprata. U sklopu imanja su pomocni
ekonomski objekti (konjusnice, stale, magacini, odeljenja za
poslugu). Posle
Drugog svetskog rata u dvorcu je bio dom za nezbrinutu decu, popravni dom i
osnovna
skola. Spomenik je kulture od velikog znacaja. Po poslednjim informacijama kupili su ga Turci i ceka se
rastauracija.
Prekoputa dvorca nalazi se
Muzej
Kotarka.
Karaconji. Danas se u njemu nalazi ogromna zbirka eksponata koji otkrivaju istoriju ovog banatskog
sela. Prvobitni veliki zitni magacin sa propratnim objektima sagradjen je 1834. godine.
Medju ekonomskim objektima istice se Kotarka - zgrada za cuvanje kukuruza koja je posle delimicne
prenamene krajem 19. veka zadrzala autenticni izgled. Elementi klasicizma i mnostva dorskih stubova
cine ovaj objekat jedinstvenim. Realizacija ideje i pretvaranju objekta Kotarka u Zavicajni muzej
zapoceta je 1994. godine. Od tada zapocinje intenzivno prikupljanje eksponata cija zbirka trenutno
broji preko 4500 komada. Radovi na rekonstrukciji objekta zapoceli su 2001. godine i teku u
kontinuitetu do danas.
U prvoj sali predstavljen je istorijat urbanistickog i graditeljskog razvoja Novog Miloseva, grofovske
porodice Karaconji, tri crkvene parohije, trgovine, zanatstva, deciji kutak kao i eksponati vezani za
vatrogasno drustvo koje je osnovano 1889. godine. Poseban deo je posvecen dvema replikama:
gradjanskoj devojackoj balskoj haljini i uniformi sluge Andora Karaconija. Ovoj celini pripadaju i
dokumenta koja se odnose na zivot i delo dvojice najpoznatijih Milosevcana: dr Djordja Joanovica
(jednog od osnivaca Medicinskog fakulteta u Beogradu) i Teodora Pavlovica (novinara i obnovitelja
Matice Srpske).
Druga prostorija je posvecena prezentaciji tekstilnih rukotvorina i pokucstva. Cilimi od jednog i dva lica,
peskiri, delovi tradicionalne nosnje, zlatovez, preslice, pribor za vez, kuhinjski pribor...
Treca prostorija prikazuje
gostinsku sobu, prednju sobu sa krevetom, klupom, stolicama, ormarom,
cilimima
kao i drugim predmetima koji docaravaju izgled gadzinske kuce s kraja 19. veka.
Tu su jos
slavska ikona izmedju dva prozora, uramljene porodicne fotografije i
sat na lance.
posvecen poljoprivredi. Ovde se nalaze drvena kola, saonice, poljoprivredni alat, masine, plugovi,
burad, sanduk za brasno, pogrebna kola kao i brojne fotografije koje docaravaju razvoj poljoprivrede
tokom 19. i 20. veka.
Prekoputa se nalazi obnovljeni Veliki zitni magacin. Prvo se krenulo sa rekonstrukcijom krova 2012. i
2013. godine a potom i sa adaptacijom prizemlja 2015. godine. U ovom objektu nalaze se panoi na
kojima je predstavljeno graditeljsko nasledje porodice Karaconji kao i komadi namestaja koji se
svojevremeno nalazio u dvorcu Karaconji (klavir, bilijarski sto, salonska garnitura, stolice). Tu su jos
izlozbe slika, fotografija, haljine...
Muzej
Zeravica
Nalazi se takodje u Novom Milosevu
na 20. kilometru od Novog Beceja a u sklopu Bosch dizel centra
Zeravica. Jedan je od
najvecih industrijsko-tehnickih muzeja u Evropi. Kako kazu u ovom muzeju sve je
pocelo sedamdesetih godina proslog veka od ideje Milivoja Zeravice (1931-2009)
da nabavi traktor
Fordson 10-20 HP iz 1924. godine kakav je imao njegov otac
Milorad (1909-1968) medju prvima u selu
i da ga seca na dane iz ranog detinjstva. Saznao je da takav traktor postoji u okolini Kragujevca a kada
je dosao tamo zatekao je nekoliko traktora iz tog vremena. Tada je odlucio da ih sve otkupi kako bi
ih sacuvao od nestajanja s ovih prostora.
i da ga seca na dane iz ranog detinjstva. Saznao je da takav traktor postoji u okolini Kragujevca a kada
je dosao tamo zatekao je nekoliko traktora iz tog vremena. Tada je odlucio da ih sve otkupi kako bi
ih sacuvao od nestajanja s ovih prostora.
da dopunjava kolekciju. Ubrzo je ovaj prostor postao
prosiri halu na 270 m2 te otvori glavni ulaz iz dvorista Bosch centra. Sledece prosirenje usledilo je
2005. godine na 345 m2. Centralno mesto u kolekciji zauzima i parna masina Ruston Proctor & Co. iz
1884. godine (na slici ispod).
Sa izgradnjom velike hale muzeja povrsine 1000 m2 pocelo se 2008. godine dok je sa postojecim
prostorijama muzeja spojena 2011. godine. Jos jedno prosirenje usledilo je 2013. godine u ciji prostor
su smesteni stari zanati, etno postavka, stara skolska ucionica, brojni motocikli, foto-aparati, muzicki
instrumenti...
Danasnju zbirku cini preko 160 trakora, desetak parnih masina, preko 50 old tajmera vojnih i civilnih,
preko 60 motocikala, oko 50 stacionarnih motora te jos hiljade alatki. Vrednost zbirke je da su svi
eksponati prikupljeni s teritorije Srbije. U vidu stalne postavke centralno mesto zauzima najstariji
sacuvani traktor u Srbiji i siroj regiji, nemacki Hart-Parr 30 iz 1920. godine (a slede i brojni primerci iz
medjuratnog perioda proizvedeni u evropskim i americkim fabrikama). Vise o muzeju na
adresi http://www.muzejzeravica.org/app/sr/home/
Ranko
Zeravica
U okviru muzeja nalazi se postavka
svetskom kosarkaskom trenerskom imenu, Ranku Zeravici. Sa svim
sastavima
drzavnih timova Jugoslavije osvojio je 22 medalje. Imao je 37 godina kada je pod
njegovim
vodjstvom osvojen Sampionat sveta u Cileu 1966. godine. Ovaj rezultat
ponovio je 1970. u Ljubljani
kada je Jugoslavija pobedila Ameriku 70:63. A potom
sledi olimpijska titula u Moskvi 1980. godine.
Godine 2007. dobio je svoje mesto
i u Kuci slavnih Svetske kosarkaske federacije u Alkobendasu kod
Madrida. Rodjen
je 1929. u Novom Milosevu a umro je 2015. u Beogradu. Hala sportova na Novom
Beogradu nosi njegovo ime.
Odmah u prostoriji pored nalazi se
i stalna postavka posvecena dvostrukom tajnom agentu iz II svetskog rata Dusku Popovu po kome je Jan Fleming stvorio lik Dzejmsa Bonda. Duskova porodica je
takodje rodom iz Novog Miloseva. Duskov deda Omer Popov sagradio je 1892. godine kucu u kojoj je
porodica zivela do 1919. godine a koja sada pripada porodici Zeravica.
Dvorac
Sokolac
Dundjerskog kao i citavo imanje koje se tada zvalo Veliki Salas. Porodica Dundjerski vazila je za
najugledniju i najimucniju u Backoj a mozda i u celoj Vojvodini. Kazu da je Laza jednog dana
kockajuci se izgubio dvorac i imanje oko njega te da mu je protivnik ponudio da ga povrati ako
pucnjem iz pistolja pogodi jabuku na glavi svoje supruge. Rizikujuci Lazar je prihvatio ponudu te
pogodio jabuku i povratio dvorac. Medjutim po informacijama iz budimpestanske arhive ovo je uradio
grof Rohonci te se pomenuta prica ipak ne odnosi na Lazu Dundjerskog.
Dvorac je tipa poljskih dvoraca tog perioda sa simetricnim rasporedom prostorija i ulaznim holom kao
glavnom komunikacionom prostorijom. U kompleksu imanja Sokolac se nalazi vise objekata. Danas je u
dosta losem stanju iako je deo privatne svojine. Dvorac ima stalnog cuvara jer se u njemu nalazi deo
originalnih stvari i slika Lenke (Jelene Dundjerski, cerke Lazara Dundjerskog) iz doba kada je njime
upravljala porodica Dundjerski. Proglasen je spomenikom kulture 2001. godine.
Glavaseva
kuca
narodni dobrotvor a kucu je zavestao crkvi. Diplomirao je prava u Pragu 1862. godine a tokom
studiranja druzio se sa Jovanom Jovanovicem Zmajem te sa drugim poznatim licnostima tog vremena,
Svetozarom Mileticem, Djurom Jaksicem i ostalima. Kuca je danas poznata kao Glavaseva kuca i primer
je bogatije gradjanske kuce iz polovine devetnaestog veka.
Zavicajni muzej Glavaseva kuca osnovan je 16.2.2009. godine odnosno poceo je sa
stogodisnjicu smrti Vladimira Glavasa. Pod zastitom je Republike Srbije kao spomenik kulture od
velikog znacaja. Kuca potice iz prve polovine 19. veka.
U prvoj vecoj prostoriji su
izlozene fotografije s kraja 19. i pocetka 20. veka na kojima se vidi sam
Vladimir Glavas kao i vidjeniji gradjani, svestena lica ali i obican svet
tadasnjeg Vranjeva. Sav namestaj
je autentican a u vitrinama su sacuvani servisi
od engleskog i japanskog porcelana. U podrumu kuce
nalazi se renovirani vinski
podrum.
je jedna prostorija u Glavasevoj kuci posvecena poznatom kompozitoru. U njoj se nalazi bogati
namestaj a na zidovima uramljene note koje je Marinkovic pisao svojom rukom te album s
fotografijama porodice Marinkovic.
Spomen radionice se nalaze u manjoj dvorisnoj zgradi koja je nekada bila namenjena za stanovanje
Glavasevog paradnog kocijasa. Jedna prostorija je uradjena kao bacvarska radionica a u drugoj
berberska radionica sa inventarom iz 1930. godine, dar Jagera Istvana. U istoj dvorisnoj zgradi je i
Zavicajni klub Novobecejaca i Vranjevcana u kojima se cuva postavka koja svedoci o (vise od) 130
godina postojanja vatrogasnog drustva.
Na kraju celodevnog izleta prisustvovali smo monodrami o Lazaru Dundjerskom u Domu kulture u
Novom Beceju.
Ovom prilikom bih se zahvalio domacinima na gostoprimstvu i vodjenju ture: Iskri Popov (muzej
Kotarka, Novo Milosevo), Tatjani Beslin (muzej Zeravica), Tatjani Vlaskalin iz TO opstine Novi Becej kao i
direktoru iste Sasi Dujinu.
Ostale fotografije mozete da pogledate na adresi https://duskoopacic.smugmug.com/
Нема коментара:
Постави коментар