Za prvomajske praznike obidjosmo
zapadni deo Bugarske. Prvog dana posetili smo grad Vidin i prerast
Boziji
most nedaleko od grada Vraca (u kome smo bili smesteni). Vidin je udaljen 300 km od
Beograda i
potrebno je oko cetiri sata voznje odnosno oko pet sati sa dve krace
pauze i kratkim zadrzavanjem na
granicnom prelazu. Od Beograda smo isli
autoputem do Paracina, potom skrenuli ka Zajecaru i preko
granicnog prelaza
Vrska cuka dosli do Vidina.
Nalazi se na krajnjem severozapadu
Bugarske. Od Sofije je udaljen 200 km. Pogranicno je mesto sa
Rumunijom a
granica sa Srbijom nalazi se 22 km zapadno. Grad se razvio na desnoj obali
Dunava na
obodu Vlaske nizije. Nadmorska visina grada je 40 metara i ima
kontinentalnu klimu. Po poslednjem
popisu grad ima 35000 stanovnika. Kratko
obilazimo centar grada u kome se nalazi pesacka zona a potom
nastavljamo ka
glavnom obelezju grada tvrdjavi Baba Vida.
Muzej
Konak
Na pocetku/kraju glavne pesacke
ulice nalazi se zgrada podignuta u drugoj polovini 18. veka. U
centralnom delu
nalazi se prostorija koja je predstavljala kulu-osmatracnicu. Turci su je
koristili kao
policijsku stanicu. Nakon oslobodjenja od Turaka je obnovljena da
dodatim elementima bugarske
arhikteture. Zgrada
muzeja je od 1954. godine kada je proglasena spomenikom kulture. U zgradi se
nalaze izlozbe sa predmetima iz praistorije, istorije Bugarske od 15. do 19.
veka kao i iz novije istorije.
Prekoputa se nalazi gradski park kroz koji
prolazimo na putu ka tvrdjavi.
Muzej Krstasta
kasarna
Ime je dobila po obliku gradnje
koji je u obliku krsta. Sagradjena je 1801. godine za potrebne osmanskih
trupa.
Nakon oslobodjenja od Turaka (3. marta 1878. godine) koristila se kao sud i
kasarna bugarske
vojske. Obnovljena je u periodu od 1964-1967. godine i
pretvorena u muzej. Od 1969. u njoj se nalazi
etnogorafska postavka koja
predstavlja kulturu stanovnistva vidinskog kraja iz 19. i 20. veka. Povrsine je
1260 kvadratnih metara.
Tvrdjava
(krepost) Baba Vida
Nalazi se u severoistocnom delu
grada pored Dunava. Po legendi Vida je bila najstarija cerka bugarskoj
bojara
(pripadnika vise srednjovekovne feudalne aristokratije bugarskog carstva).
Poucena uskustvom
neuspesnih brakova svojih sestara Kule i Gamze odlucuje da se
ne uda sagradivsi neosvojivu tvrdjavu u
kojoj je provela ceo zivot.
Najbolje je ocuvan bugarski
srednjovekovni objekat. Sagradjena je na ostacima rimske tvrdjave. Pocetak
izgradnje bio je u 10. veku dok glavni period izgradnje potice iz perioda od 12.
do 14. veka. Zauzima
povrsinu od 95 ari zajedno sa sancem koji je okruzuje. U
proslosti je bio ispunjen vodom iz Dunava a
iznad se spustao i dizao
most.
Stambeni deo tvrdjave zauzimao je
unutrasnji pojas sa pogledom na centralno dvoriste. U tvrdjavi su otkriveni
temelji crkve iz perioda 13-14. veka. U tvrdjavi je ziveo Ivan (Jovan) Stracimir
(poslednji bugarski
srednjovekovni kralj).
Od kraja 17. do pocetka 19. veka prostor u tvrdjavi bio je prilagodjen za vatreno oruzje. Za potrebe turske
Od kraja 17. do pocetka 19. veka prostor u tvrdjavi bio je prilagodjen za vatreno oruzje. Za potrebe turske
vojske na mestu porusenog stambenog prostora izgradjene su ojacane kamene
prostorije koje su sluzile
kao magacini za municiju i hranu, te strazarske
prostorije i zatvor.
U periodu posle oslobodjenja
tvrdjava je predata vojnim vlastima i pristup joj je bio ogranicen. Od 1956.
do
1962. godine vrsena su prva arheoloska istrazivanja tokom kojih su pronadjeni
ostaci iz rimskog,
vizantijskog, ranog bugarskog i osmanskog doba. Od 1958.
godine otvorena je za posete a 1964. godine
je proglasena spomenikom kulture od
nacionalnog znacaja. Baba Vida je dom vidinskog letnjeg pozorista
gde se
tradicionalno svake godine odrzavaju vidinski dani
pozorista.
godine kao deo panevropskog transportnog
koridora i vazan je za transport robe u jugoistocnoj Evropi.
Drugi je most na
Dunavu izmedju Bugarske i Rumunije. Duzine je 1971 metar, sirine 31 metar a
najveci
raspon izmedju stubova je 180 metara. Ima cetiri kolovozne trake,
zeleznicku prugu i kombinovanu stazu
za bicikliste i
pesake.
Vidinska
sinagoga i Spomenik
slobode
Nakon masovnog iseljenja Jevreja
iz Bugarske u Izrael krajem 1940-tih godina i ogranicavanja
bogosluzenja u
Bugarskoj, sinagoga se sve manje koristi. Od 1950. se
koristi kao magacin a vremenom
dolazi do urusavanja krovova i zidova.
Sedamdesetih godina proslog veka
pocela je velika obnova.
Organizacija Jevreja u Bugarskoj 2017. godine poklonila
je sinagogu opstini Vidin. Danasnji izgled dobila
je restauracijom koja je
zavrsena 2022. godine.
Spomenik slobode je sagradjen 8.
septembra 1965. godine. Visine je 24 metra i kompletno je uradjen od
granita. U
kosturnici se nalaze ostaci obesenih antifasista iz vidinskih zatvora kao i iz
samog Vidina i
okoline. Na granitnim plocama uklesana su imena 237 poginulih u
periodu od 1923-1944. godine.
Prerast Boziji
most
U vecernjim satima stizemo u selo
Liljace (Лиляче). Nalazi se 15 km severno od grada Vraca. Od
oznacenog ulaza kratka staza vodi do ovog prelepog objekta
prirode.
Nazivaju ga jos i Zabokrek (jer tokom susnih meseci recica
ispod prerasti presusi ostavljajuci za sobom nekoliko bara punih zaba). Visine
je 20 metara, sirine 25 metara a duzina tunela je 100 metara. Zvanicno
je
proglasen za jedno od prirodnih obelezja Bugarske 5. februara 1964. godine.
Iako mu je ime u jednini sastoji se iz dva kamena mosta. Formacija je kraskog sastava. Sadasnji izgled
Iako mu je ime u jednini sastoji se iz dva kamena mosta. Formacija je kraskog sastava. Sadasnji izgled
poceo je
da se formira pre nekoliko desetina hiljada godina. U naslagama krecnjaka
nadjeni su ostaci
morske faune iz perioda mezozoika. Tokom studentske ekoloske
ekspedicije 2008. godine lokalitet je
ocenjen najvisom ocenom a prema zahtevima
za svrstavanje lokaliteta u Registar geoloskih pojava u
Bugarskoj koje je
izradilo Ministartvo zivotne sredine.
Odmah pored kamenog mosta nalazi se tvrdjava koja potice iz 6. veka. Nazivaju je Tvrdjava Liljace po
Odmah pored kamenog mosta nalazi se tvrdjava koja potice iz 6. veka. Nazivaju je Tvrdjava Liljace po
istomenom selu. Imala je bedem
sa tri kule i dva ulaza. Na istoku i severu nije bilo zidova jer je teren bio
kamenit i tesko prohodan. Podignuta je na izdignutom stenovitom platou koji
dominira nad okolnim
ravnicarskim terenom a na levoj obali Liljaske
reke.
Нема коментара:
Постави коментар