Translate

Претражи овај блог/Search this blog

Bugarska - Vidin, prerast Boziji most, 1.5.2024.

            Za prvomajske praznike obidjosmo zapadni deo Bugarske. Prvog dana posetili smo grad Vidin i prerast 
            Boziji most nedaleko od grada Vraca (u kome smo bili smesteni). Vidin je udaljen 300 km od Beograda i 
            potrebno je oko cetiri sata voznje odnosno oko pet sati sa dve krace pauze i kratkim zadrzavanjem na 
            granicnom prelazu. Od Beograda smo isli autoputem do Paracina, potom skrenuli ka Zajecaru i preko 
            granicnog prelaza Vrska cuka dosli do Vidina.
 
            Vidin
 
            Nalazi se na krajnjem severozapadu Bugarske. Od Sofije je udaljen 200 km. Pogranicno je mesto sa 
            Rumunijom a granica sa Srbijom nalazi se 22 km zapadno. Grad se razvio na desnoj obali Dunava na 
            obodu Vlaske nizije. Nadmorska visina grada je 40 metara i ima kontinentalnu klimu. Po poslednjem 
            popisu grad ima 35000 stanovnika. Kratko obilazimo centar grada u kome se nalazi pesacka zona a potom 
            nastavljamo ka glavnom obelezju grada tvrdjavi Baba Vida.
            Muzej Konak
 
            Na pocetku/kraju glavne pesacke ulice nalazi se zgrada podignuta u drugoj polovini 18. veka. U 
            centralnom delu nalazi se prostorija koja je predstavljala kulu-osmatracnicu. Turci su je koristili kao 
            policijsku stanicu. Nakon oslobodjenja od Turaka je obnovljena da dodatim elementima bugarske 
            arhikteture. Zgrada muzeja je od 1954. godine kada je proglasena spomenikom kulture. U zgradi se 
            nalaze izlozbe sa predmetima iz praistorije, istorije Bugarske od 15. do 19. veka kao i iz novije istorije. 
            Prekoputa se nalazi gradski park kroz koji prolazimo na putu ka tvrdjavi.
            Muzej Krstasta kasarna
 
            Ime je dobila po obliku gradnje koji je u obliku krsta. Sagradjena je 1801. godine za potrebne osmanskih 
            trupa. Nakon oslobodjenja od Turaka (3. marta 1878. godine) koristila se kao sud i kasarna bugarske 
            vojske. Obnovljena je u periodu od 1964-1967. godine i pretvorena u muzej. Od 1969. u njoj se nalazi 
            etnogorafska postavka koja predstavlja kulturu stanovnistva vidinskog kraja iz 19. i 20. veka. Povrsine je 
            1260 kvadratnih metara. 
            Tvrdjava (krepost) Baba Vida
 
            Nalazi se u severoistocnom delu grada pored Dunava. Po legendi Vida je bila najstarija cerka bugarskoj 
            bojara (pripadnika vise srednjovekovne feudalne aristokratije bugarskog carstva). Poucena uskustvom 
            neuspesnih brakova svojih sestara Kule i Gamze odlucuje da se ne uda sagradivsi neosvojivu tvrdjavu u 
            kojoj je provela ceo zivot.
 
            Najbolje je ocuvan bugarski srednjovekovni objekat. Sagradjena je na ostacima rimske tvrdjave. Pocetak 
            izgradnje bio je u 10. veku dok glavni period izgradnje potice iz perioda od 12. do 14. veka. Zauzima 
            povrsinu od 95 ari zajedno sa sancem koji je okruzuje. U proslosti je bio ispunjen vodom iz Dunava a 
            iznad se spustao i dizao most.
            Stambeni deo tvrdjave zauzimao je unutrasnji pojas sa pogledom na centralno dvoriste. U tvrdjavi su 
            otkriveni temelji crkve iz perioda 13-14. veka. U tvrdjavi je ziveo Ivan (Jovan) Stracimir (poslednji bugarski 
            srednjovekovni kralj).
            Od kraja 17. do pocetka 19. veka prostor u tvrdjavi bio je prilagodjen za vatreno oruzje. Za potrebe turske 
            vojske na mestu porusenog stambenog prostora izgradjene su ojacane kamene prostorije koje su sluzile 
            kao magacini za municiju i hranu, te strazarske prostorije i zatvor.
            U periodu posle oslobodjenja tvrdjava je predata vojnim vlastima i pristup joj je bio ogranicen. Od 1956. 
            do 1962. godine vrsena su prva arheoloska istrazivanja tokom kojih su pronadjeni ostaci iz rimskog, 
            vizantijskog, ranog bugarskog i osmanskog doba. Od 1958. godine otvorena je za posete a 1964. godine 
            je proglasena spomenikom kulture od nacionalnog znacaja. Baba Vida je dom vidinskog letnjeg pozorista 
            gde se tradicionalno svake godine odrzavaju vidinski dani pozorista.
            Sa tvrdjave se vidi most Vidin-Kalafat koji povezuje Bugarsku i Rumuniju. Otvoren je 14. juna 2013. 
            godine kao deo panevropskog transportnog koridora i vazan je za transport robe u jugoistocnoj Evropi. 
            Drugi je most na Dunavu izmedju Bugarske i Rumunije. Duzine je 1971 metar, sirine 31 metar a najveci 
            raspon izmedju stubova je 180 metara. Ima cetiri kolovozne trake, zeleznicku prugu i kombinovanu stazu 
            za bicikliste i pesake.
            Vidinska sinagoga i Spomenik slobode
 
            Nakon masovnog iseljenja Jevreja iz Bugarske u Izrael krajem 1940-tih godina i ogranicavanja 
            bogosluzenja u Bugarskoj, sinagoga se sve manje koristi. Od 1950. se koristi kao magacin a vremenom 
            dolazi do urusavanja krovova i zidova. Sedamdesetih godina proslog veka pocela je velika obnova. 
            Organizacija Jevreja u Bugarskoj 2017. godine poklonila je sinagogu opstini Vidin. Danasnji izgled dobila 
            je restauracijom koja je zavrsena 2022. godine.
 
            Spomenik slobode je sagradjen 8. septembra 1965. godine. Visine je 24 metra i kompletno je uradjen od 
            granita. U kosturnici se nalaze ostaci obesenih antifasista iz vidinskih zatvora kao i iz samog Vidina i 
            okoline. Na granitnim plocama uklesana su imena 237 poginulih u periodu od 1923-1944. godine.
            Prerast Boziji most
 
            U vecernjim satima stizemo u selo Liljace (Лиляче). Nalazi se 15 km severno od grada Vraca. Od 
             oznacenog ulaza kratka staza vodi do ovog prelepog objekta prirode.
            Nazivaju ga jos i Zabokrek (jer tokom susnih meseci recica ispod prerasti presusi ostavljajuci za sobom 
            nekoliko bara punih zaba). Visine je 20 metara, sirine 25 metara a duzina tunela je 100 metara. Zvanicno 
            je proglasen za jedno od prirodnih obelezja Bugarske 5. februara 1964. godine.  
            Iako mu je ime u jednini sastoji se iz dva kamena mosta. Formacija je kraskog sastava. Sadasnji izgled 
            poceo je da se formira pre nekoliko desetina hiljada godina. U naslagama krecnjaka nadjeni su ostaci 
            morske faune iz perioda mezozoika. Tokom studentske ekoloske ekspedicije 2008. godine lokalitet je 
            ocenjen najvisom ocenom a prema zahtevima za svrstavanje lokaliteta u Registar geoloskih pojava u 
            Bugarskoj koje je izradilo Ministartvo zivotne sredine.
            Odmah pored kamenog mosta nalazi se tvrdjava koja potice iz 6. veka. Nazivaju je Tvrdjava Liljace po 
            istomenom selu. Imala je bedem sa tri kule i dva ulaza. Na istoku i severu nije bilo zidova jer je teren bio 
            kamenit i tesko prohodan. Podignuta je na izdignutom stenovitom platou koji dominira nad okolnim 
            ravnicarskim terenom a na levoj obali Liljaske reke.
            Ostale fotografije mozete pogledati na https://duskoopacic.smugmug.com/
            

Нема коментара:

Постави коментар