Mojsinjska
Gora
Nalazi se u trouglu dve Morave,
juzno od Stalaca, na svega nekoliko kilometara od Krusevca odnosno
na nekoliko
kilometara od autoputa Beograd-Nis. Obuhvata povrsinu od 150 km2. U ovim sumama
kriju se i praistorijska nalazista stara 7000 godina. Po predanju ovde se nekada nalazilo 77 crkava i
manastira.
Postojanje ovako velikog broja objekata vezuje se za mohane koji su dosli sa
Sinajske gore u
14. veku. Otuda i naziv za citav ovaj kraj Mala srpska Sveta
Gora. Po legendi ime je dobila po vojvodi
Mojsilu koji se ogresio o cara Dusana a da bi iskupio grehove nalozeno mu je da
zida crkve.
Ovaj kraj znan i kao Tromoravlje (tri Morave, juzna, zapadna i
velika) naziva se i vratima Srbije
jer jos
od starih civilizacija ovuda su prolazili putevi koji spajaju sever i
jug Evrope.
Manastir Svetog
Romana
obali Juzne Morave pored puta koji spaja Razanj i Krusevac i nedaleko od sela Djunis. Podignut je na
mestu gde se molio i upokojio Sveti Roman Sinait koji je na ove prostore dosao 888. godine. Prema
zapisima ovaj manastir je star 1000 godina a prvi put pominje se 1019. godine u zapisima vizantijskog
cara Vasilija II. Sto znaci da je stariji od Hilandara, Zice, Studenice, Sopocana, Gracanice, Decana,
Mileseve. Crkva je posvecena Blagovestima Presvete Bogorodice.
Veliki zvonik podignut je 1852.
godine. Sastoji se od 3 nivoa. Ima 3 zvona od kojih je jedno poklon
kneza Milosa
Obrenovica iz 1833. godine. U njega su se smestali teski bolesnici koji su se
lecili
postujuci strogi post i moleci se svaki dan. Ovaj manastir zovu i Osmo
svetsko cudo odnosno jedini
manastir koji ispunjava zelje. Zabelezeni su
slucajevi potpunog ozdravljenja nakon poklonjenja
mostima Svetog Romana,
uzimanjem svete vode iz obliznjeg izvora, sprovodjenja svakodnevnih molitvi
i
posta.
20.8.1876. godine u ataru sela Gornji Adrovac kod Aleksinca. Pricao je: “Ako poginem u Srbiji telo
odnesite u Rusiju a srce mi ostavite u Srbiji.”. Njegovi posmrtni ostaci pocivali su u porti manastira
Sveti Roman nekoliko dana dok nisu preneti u
srce je ostalo u manastiru Svetog Romana. Nikolaj Nikolajevic Rajevski posluzio je kao inspiracija Lavu
Tolstoju za lik grofa Vronskog u romanu Ana Karenjina.
Visa puta je razaran. Za vreme Srpsko-turskog rata 1877. godine sa Djuniskog visa ispaljena je granata
koja je pogodila oltarsku apsidu hrama ali nije eksplodirala. Granta je ispraznjena i danas stoji na istom
mestu. Tokom Prvog svetskog rata u manastiru je osnovan centar za zbrinjavanje ratnih sirocadi. Do
1960. godine bio je zenski manastir da bi od 2012. godine postao muski manastir.
Nakon obilaska manastira krecemo u selo Trubarevo odakle krece uspon i tura po Mojsinjskoj gori. Sve
do Stalaca ako prezivimo:-). Jer usput uvek moze da vas pojede neka nepoznata zivotinja. Oli pas oli
medjed:-). Sreca pa nije Wireless:-). Da ne kazem LanacLess:-).
Groblja kroz Srbiju. Neko stavi i sliku zene a neko samo svoju i traktora.
Mojsinjskom gorom. Blago zatalasani predeli koji ne prelaze visinu od 500 metara.
Sa Mojsinjske gore vidi se nekoliko planina u okruzenju. Od Jastrepca, Device, Bukovika, Rtnja... Na slici
ispod vidi se Kopaonik kroz sumaglicu.
Zavrsni uspon na najvisi vrh Mojsinjske gore.
Na najvisem vrhu Mojsinjske gore (Siljegarnik, 493 metra). Sa drugarima iz PD Policajac-Josif Pancic.
Stalac
je u vreme cara Lazara i odatle se branio ulaz u zapadnomoravsku kotlinu. Posle oslobodjenja od
Turaka 1830. godine ubrzano se razvija. Polovinom 19. veka vec ima sud a krajem i prvu skolu. Kroz
Stalac 1884. prolazi prvi voz. Danas ima oko 1500 stanovnika. Pripada opstini Cicevac.
Jos jedna zajednicka fotografija pred skori zavrsetak pesacenja. U pozadini na uzvisenju vidi se Kula
Todora od Stalaca.
Kula Todora od
Stalaca
Srednjovekovni grad Stalac bio je
jedan od najvecih utvrdjenih gradova u Srbiji. Nalazio se na
sedlastom uzvisenju
koji dominira okolinom. Odavde se kontrolisao prilaz dolinama reka ali je
istovremeno imao i funkciju odbrane Krusevca - srpske srednjovekovne prestonice.
Od kule je danas
ostao sacuvan samo jedan zid.
kada se Stefanov vlastelin Todor (po epskoj pesmi Smrt vojvode Prijezde) suprostavio turskom caru.
Legenda kaze da je turski car od vojvode Prijezde trazio da mu preda: Jelicu, sablju i konja. Zbog
nemogucnosti da se suprostavi mnogo jacoj turskoj vojsci, ubio je konja, slomio sablju a sa Jelicom
skocio u Moravu.
Ostale fotografije mozete pogledati na adresi https://duskoopacic.smugmug.com/
Нема коментара:
Постави коментар